Nogometni to je raj
stadion Šubićevac
Brojač posjeta
59764
Blog
četvrtak, svibanj 7, 2009
U nogometnoj sezoni koja nam je po tko zna koji put pokazala da se HNL igra samo radi dva kluba koja si međusobno podmeću i optužuju jedni druge, ali i ostale klubove za krađe, prijevare i tko zna što sve već ne, došlo je i kolo u kojoj Šibenik dočekuje Dinamo. Utakmica je u kojoj Šibenik, barem koliko pratim medije, sigurno neće pobijediti. Naime, čini se da postoje samo dva moguća raspleta nedjeljne utakmice – da pobijedi Dinamo i time praktički osigura titulu ili da Dinamo ne pobjedi – što će se računati kao pobjeda Hajduka. Šibenik je tu, naravno, u pedeset i drugom planu.
A pazi sad ovo – ako naši igrači budu igrači borbeno i agresivno – Zagrepčani će reći da to nije zbog dresa kojeg nose, već zato jer se bore za – Hajduk! A, ako nam ne bude išlo i ako "šaptom" padnemo, Splićani će reći da je to zato što smo "purgeri s mora" koji ne vole Split pa želimo da Dinamo bude prvak. Nekakav drugi scenarij – tipa da odigramo pošteno, za svoj gušt i za gušt svih navijača Šibenika, odbačen je u startu. I na to se, eto, svela naša liga – samo na Dinamo ili Hajduk – verbalni i ini rat bjesni među upravama tih klubova, medijima i pogotovo navijačima i raznim likovima po raznim forumima. Svaki drugi klub se gleda kroz prizmu ova dva kluba – da li je bili ili plavi. A u takvoj situaciji Šibenik je bome na udaru. Naime, kad izgubimo 3-0 od Dinama, svi se slože da smo im pustili jer, eto, mi smo za njih. A kad ih na Šubićevcu pobijedimo ili izvučemo neriješeno, to je također normalno, jer Šibenik mnogi smatraju "bilom utvrdom"(?). Pa će tako Židak u Jutarnjem spomenuti kako je Šibenik "plavi", a Blažičko će na HTV-u reći kako je uvjeren da, usprkos šibenskom-splitskom antagonizmu, srce Šibenčana ipak tuče za Hajduka. I tako to ide u jedan dosadni i naporni krug koji se užari baš uoči utakmica poput ovih. Zar svi ti ljudi zaista misle da mi svi MORAMO navijati za neki od ta dva kluba? Zar su ljudi stvarno tako ograničeni da ne mogu shvatiti da Vinkovčani vole Cibaliju, Osječani Osijek, Riječani Rijeku, a Šibenčani – Šibenik! Niti lijeve niti desne, nego samo Šibenik! Već sam prije napisao da bi najbolja stvar za HNL bila da Dinamo i Hajduk imaju svoju posebnu ligu u kojoj će igrati svaki tjedan pred stranim sucima i međusobno se optuživati i napadati, tako da sve nas ostave na miru da – igramo nogomet i uživamo u njemu…
No, dosta o tome, okrenimo se samoj utakmici… Svima je jasno da će utakmica u nedjelju ipak, gledajući objektivno, ovisiti o Dinamu. Budu li na onom nivou iz zadnja dva kola, teško ćemo se s njima nositi. Teško, no, ne i nemoguće. Jer isti ovaj Dinamo još se donedavno mučio doma sa Zadrom i Interom! Otvorilo im se, ali ne znači da im, u slučaju raspoloženog protivnika, neće i zatvoriti. Objektivno i realno, Dinamo je veliki favorit – forma im je u usponu, atmosfera oko kluba je odlična, pobjegli su Hajduku četiri boda, a na Šubićevcu će ih pratiti i velik broj navijača. S druge strane, mi smo u padu forme, visoku razinu igre koju smo pružali tijekom godine jednostavno nismo mogli zadržati, igrači su već pomalo umorni, muče nas ozljede i izostanci… Ipak, sve će se sad svesti na 90. minuta i naravno da će za susrete s Hajdukom i Dinamom svi naši igrači biti na sto posto i izgorjeti od želje za pobjedom. Pobjedom Šibenika i samo Šibenika. Priče oko titule i naslova prvaka nas jednostavno ne zanimaju, na nama je da odigramo pošteno i muški pa što bude – bude.
S obzirom na naše posljednje partije i evidentni problem koji u zadnje vrijeme imamo u napadu, Kaliniću sigurno neće biti lako. Taktika s kojom bi se trebali suprotstaviti Dinamu trebala bi biti slična onoj iz prvog dijela prvenstva kad smo odigrali 2-2. Bitna je visoka koncentracija u obrani, čvrsta i pokretna sredina s puno agresije i brzina u napadu. Opasnost nam prijeti sa svih strana – prvo tu je nezgodni Sammir koji sad igra, barem koliko mi se čini, najbolji nogomet ove sezone i uvijek je sposoban stvoriti igrača više, zatim imamo desni bok s Tomečakom koji bi nam mogao zadati jako puno problema te Mandžukića kojeg je teško zaustaviti kad ima svoj dan. Još je tu brzonogi Sivonjić i taj Slepička od kojeg nikad ne znaš što možeš očekivati. A ono što bi mogli očekivati na Šubićevcu u nedjelju jest veliki početni pritisak Dinama, borbenost i agresivnost s kojom će nas pokušati probiti već na početku kako bi što prije došli do željenog rezultata. Mi bi, ako je moguće, trebali napraviti isto – postaviti se tvrdo, spriječiti njihov protok lopte i sjeckati igru te, ako je moguće, odmah na početku zaprijetiti putem Zeca i Rodića kako bi im dali do znanja da se ne smiju previše otvarati. U svakom slučaju, moramo što duže zadržati aktivan rezultat. Na papiru se ovo sve čini jednostavnim, no na terenu je potpuno druga priča…
S obzirom na sve ove priče koje kruže posljednjih dana oko naše utakmice i jako velikog pritiska koji se stvara, ali i zbog svih tih likova koji govore da je Šibenik plavi ili bili, najljepša stvar koju bih poželio na ovoj utakmici jest da naši igrači i trener kad budu izlazili na teren, izađu sa šalovima Šibenika i Funcuta. Znam da je nemoguće, ali bila bi to najbolja poruka svima koji HNL gledaju samo kroz prizmu dva najveća kluba da nas se više puste na miru jer Šibenik jest – šibenski! I kad Šibenik pobjeđuje, pobjeđuje za sebe, za nikoga drugoga. Bila bi to najbolja poruka svima da više začepe i bave se svojim poslom i klubom, a nas neka ostave na miru.
Zato skupimo se u nedjelju, okupirajmo Šubićevac i navijajmo za naš klub. Jer u posljednje vrijeme (još od utakmice sa Zadrom) stvorila se jedna tako loša atmosfera oko kluba (i to u trenucima kad odlično stojimo na ljestvici) da bi neupućeni promatrači mislili da se borimo za ostanak, a ne za Europu (nestalo je onog I kad gubiš, i kad pobjedu nam daješ…). Imamo još samo dvije domaće utakmice, napravimo od njih feštu, navijajmo i gledajmo nogomet iz gušta i s guštom i pozdravimo igrače koji su nam pružili toliko radosti ove sezone, a ne im odmah okrenuti leđa čim loše krene.

Vidimo se u nedjelju na Šubićevcu!
Moj grad, moj klub!
Živili!
hnk-sibenik @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, travanj 28, 2009
Teško je vrijeme iza nas – utakmicu sa Zadrom dočekali smo u genijalnom raspoloženju, slavili rođendan, nadali se pobjedi i nastavku uspješnog niza, a dočekalo nas je… šta? Prvo – remi – remi u jednoj teškoj utakmici u kojoj smo svojih šansi imali, ali nikako nismo uspjeli probiti protivnički bunker. A drugo – glas s tribina koji je ponovno počeo govoriti o puštenoj utakmici! Što je najgore – odmah se počelo govoriti da ćemo pustiti sve do kraja kako bi namjerno izbjegli Europu, što se, kao, dokazalo i u utakmicama koje su uslijedile. Gotovo mi je nevjerojatno da se u Šibeniku stvorila atmosfera da je svaka utakmica koju HNK Šibenik ne pobjedi da je – prodana! Pa zar smo mi Barcelona ili Manchester pa da svaku utakmicu moramo pobijediti? Zar na tribinama nitko nije vidio da se Zadar zaista odlično branio i da nije bilo pogreške u Zagrebu, vjerojatno bi Zebićeva ekupa izvukla nulu i protiv Dinama. Zar nitko nije vidio da su naši igrači ponovno htjeli napraviti blitzkrieg te od prve minute napali i počeli stiskati zadnju liniju protivnika – kad to nije uspjelo na početku, oštrica je malo otupila, a nekad se jednostavno trebaju poklopiti kockice i imati malo sreće. Protiv Zadra smo imali inicijativu, došli smo u nekoliko dobrih šansi i nismo zabili. To je jednostavno tako – nogomet – bili smo bolji, Zadrani su se odlično branili, završilo je nerješeno... U svakom slučaju žao mi je što nismo pobijedili, ali mi je bilo drago vidjeti da je cijeli grad živio za tu utakmicu i kakva se odlična atmosfera stvorila. Pobijedili nismo – ali, nije kraj svijeta i zato mi je neshvatljivo sve ovo što je kulminiralo protiv Zagreba…
Čak niti bod u Varaždinu nije smatran uspjehom – i to u Varaždinu koji nam tradicionalno ne odgovara i u kojem smo igrali bez najboljeg strijelca ove godine. Što se poraza protiv Rijeke tiče – jednostavno, nije išlo – Rijeka nije bila bolja, niti su nešto previše pokazali, ali protivnik je svoje šanse iskoristio, a mi smo se ispuhali. I to je možda naš najveći kiks ove godine (tu je i poraz od Sesveta na početku, ali još smo bili friški), ali to je bio kiks koji se MORAO dogoditi – ne zato što smo mi nekom morali pustiti ili što ne želimo u Europu, već je stvar u tome da HNK Šibenik (za svoje okvire) igra gotovo idealnu, savršenu sezonu – do sad smo bili najkonstantnija momčad u ligi – Hajduk je na početku kiksao pa je uhvatio formu, Dinamo je izgubio utakmice koje nije smio (Hajduk), a obje su ekipe prikazivale crno/bijelu igru tijekom prvenstva. Rijeka koja je danas treća do prije mjesec dana bila je stalno kritizirana, Belupo u gostima igra jako loše, a jedina momčad koja je do sad prikazala najveću konstantu jest – Šibenik! Doma smo dobijali, sredili smo u gostima ekipe poput Osijeka i Rijeke, ponovno smo privukli strane menadžere na svoj teren, Kalinića su mnogi prozvali najboljim trenerom u ligi (uz napomenu da je ipak lakše trenirati Šibenik, nego Dinamo i Hajduk), mediji su pisali o Šibeniku kao ekipi koja igra najbolji i najmoderniji nogomet. Ali – niti to nije sve! Jedno smo vrijeme imali najbolju obranu u ligi – to se odlaskom Kulušića te stalnim (prinudnim) izmjenama u zadnjem redu ipak promijenilo, imamo velik broj postignutih golova i (mislim) nikad bolju gol razliku u HNL-u i – to nam nije dovoljno!
Pored svega ovog – mi moramo vrijeđati igrače i trenera koji je tu skoro dvije godine, koji se uhvatio ovog posla kad vjerojatno nitko ne bi i koji cijelo vrijeme šuti i radi. Ne daje nam velike riječi, najave i lažna obećanja. Kalinićev rukopis je onaj koji vidimo na terenu, ALI koji vidimo na terenu tijekom CIJELE sezone, a ne u zadnjih par utakmica. Pa nisu svi igrači prije bili savršeni, a sad ne valjaju. Svi koji pratimo nogomet znamo da to takvog razdoblja jednostavno mora doći – malo nesreće, zasićenje, umor, ozljede te ini i nepoznati razlozi, sve se to skupi. A u takvim trenutcima, umjesto da se podrži ekipu koja nam je ove godine pružila toliko sreće i zadovoljstva, tribine su pokazale palac dole igračima i treneru nakon par lošijih partija. I kako se igrač može osjećati? Cijeli tjedan trenira, obavlja svoj posao, trudi se, trči, radi, ali jednostavno ne ide – svjesni su da ne ide, ali se trude… i onda krene horda s tribina. I to od istih onih momaka koji su vikali "šibensku dicu na teren", a kad šibensko dite podbaci, onda drvlje i kamenje po njemu. Zar smo sad svi protiv Šubića? Odigrao je jako loše, ali zna li itko kakvu je on ozljedu imao i koliko tešku? Treba mu dati još šanse, pa ćemo nakon nekog vremena vidjeti može li ili ne…
Ne možemo suditi igrača po dvije ili tri utakmice, a još manje momčad. Momčad je tu cijele godine i trenutni rezultat na tablici je onaj koji daje sliku cijele sezone. A ta slika na tablici govori da je Šibenik peti (samo smo jednom bili bolji od te pozicije u povijesti HNL-a) i što je još bitnije – samo nas jedna dobra utakmica može ponovno vratiti na mjesto za Europu. Pobjeda u Koprivnici otvorila bi nam vrata Europe, ali i bila najbolja moguća pozivnica na Šubićavac uoči Dinama.
Do kraja se ima još dosta igrati, a najbitnije je, ako se već ne može pobijediti u Koprivnici, tamo ne izgubiti i ne dopustiti Slavenu da nam pobjegne. Naravno da nam u tome neće pomoći niti izostanak tri važna igrača koji su požutjeli, ali koga nema, bez njega se mora…
Oni koji možda malo manje prate HNK Šibenik nisu svjesni da je sudbina našeg kluba većinu svih sezona bila bespoštedna borba za ostanak – frustrirajuća situacija u kojoj bi tek pobjedom u (pred)zadnjem kolu ili golom u zadnjim sekundama susreta (jel ono bilo kad je Pešić zabio za 2.1 protiv Belupa?) bio osiguran opstanak i navijači bi se, eto, razveselili što smo ostali u ligi i sezona je proglašena – uspješnom! 30 kola frustracije, stalno matematičko računanje naših protivnika za ispadanje iz lige i zadnja pobjeda bila je dovoljna da budemo sretni. Taj Šibenik je prosječno imao (karikiram) dva boda u gostima ili eventualno jednu pobjedu u gostima tijekom cijele sezone – svako je gostovanje već u startu arhivirano i zabilježen je poraz. A danas? Danas kad pobjeđujemo na gostovanjima, dajemo puno golova, imamo mladu ekipu, šibenska dica kucaju na vrata prve momčadi, kad igramo moderno i napadački i kad imamo vođu kakvog smo uvijek htjeli (Gović) i napadača koji bi nam mogao osigurati egzistenciju neko vrijeme svojom prodajom (Zec), mi nismo zadovoljni.
Zato, uživajmo u situaciji u kojoj se borimo za Europu pa ako i izgubimo u Koprivnici, a ako damo svoj maksimum, zaplješćimo igračima koji čine jednu od najboljih momčadi HNK Šibenika u povijesti HNL-a. Sudbina će nas (na žalost) vjerojatno opet jednom baciti u kolotečinu prosječnosti i borbe za opstanak (jednostavno, mali smo i nemamo političku niti bilo kakvu drugu pozadinu) pa kako ćemo se tek onda osjećati? Energiju usmjerimo na podršku našoj momčadi, a negativnu usmjerimo onima koji je zaslužuju. Čemu priče da je netko čuo kako je nečiji prijatelj vidio nekog iz HNK Šibenik da stavlja dvojku na Zagreb? Koliko je samo ekipe vidjelo (ja među njima) da igrači uplaćuju jedinice protiv Zadra – a to nitko nije komentirao. Ako nismo htjeli pobijediti Zagreb, zašto su se igrači onako veselili? Moramo prekinuti s tim pustim pričama rekla-kazala i teorijama zavjere – kad vidimo da se igrači trude podržimo ih, ništa više, ništa manje…

Moj grad, moj klub!

Živili!
hnk-sibenik @ 13:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, travanj 11, 2009
Odlični dani za naš klub! Nakon toliko priželjkivane pobjede protiv Sesveta sad smo u situaciji da zabilježimo treću pobjedu za redom što bi bila najljepša čestitka Funcutima te se učvrstimo na trećoj poziciji. Ono što mi je u ovom trenutku još draže od te činjenice jest da cijeli grad živi za ovu utakmicu i za svoj klub. Sinoćnja proslava kod Tonija pokazala nam je koliko ljudi živi za ovaj grad i ovaj klub, odlazak na utakmicu najavljuju svi, stari i mladi, Funcuti i obični simpatizeri i to je najveći dobitak ove Kalinićeve ekipe – animirali su sve ljubitelje nogometa u gradu koji žive za utakmice svog Šibenika – ne zanima nas medijski prenapuhana borba za naslov, zanima nas naš grad, naš klub, naš Šibenik!
Prvo da spomenem utakmicu u Zagrebu – ne znam kad smo se prošlih godina doveli u situaciju da idemo na neko gostovanje i da smo favoriti te da smo to gostovanje gotovo pa rutinski odradili i pobijedili (uz neizbježnu dozu sreće, naravno). Pri tome, naravno, ne računam utakmice kad smo se borili za opstanak poput prošlogodišnje u Zadru. To nam pokazuje zrelost i snagu ove ekipe koja je zaista postala pobjednička. Ipak, ovo sve što je HNK Šibenik postao plod je jednog velikog Kalinićevog rada i dugotrajne strategije – uz neizostavnu igračku kvalitetu, a tako se mora nastaviti i dalje jer svako opuštanje bit će kažnjeno.
Tako će biti i danas – stavljeni smo u ulogu izrazitih favorita, Zadrani lagano pile naopako – imaju dosta ozljeđenih, no jasno je da neće doći s bijelom zastavicom. Zato treba, kao i na prošlim utakmicama na Šubićevcu, pritisnuti od prve minute, agresivno i napadački i, nadam se, zabiti gol što prije. Jer, po pitanju kvalitete, kako individualne tako i kolektivne te forme – Šibenik je (objektivno) bolja momčad – to će večeras, ipak, trebati dokazati i na terenu.
A motivacije sigurno neće nedostajati – prvo, borimo se za ulazak u europsko natjecanje, stadion bi trebao biti prepun, utakmica će biti na TV-u te, naravno, treba čestiti rođendan Funcutima. A Funcuti cijeli ovaj tjedan feštaju, sinoć bilo odlično – super je vidjeti šibensku mladost kojoj je rodni grad na prvom mjestu i koji su ujedinjeni pod onim sloganom Moj grad, moj klub! Šibenski bendovi i atmosfera koja je pokazala da nam ne treba puno da grad živne – nadajmo se da za novu ovakvu večer punu života u Šibeniku nećemo čekati travanj 2010. godine. U svakom slučaju, svaka čast organizatorima na svemu!
A sinoć sam posjetio stadion i malo gledao trening te, po onom viđenom, mislim da bi susret mogao obilježiti ne baš najpopularniji naš igrač – Rodić, koji je grizao i na treningu i čini mi se da je spreman kao zapeta puška… naravno, najmotiviraniji će biti Gović koji gori od želje za pobjedom, a vraća nam se i Zec, koji bi opet trebao biti velika opasnost za protivnike.
Eto ga, još nekoliko sati do utakmice, Funcuti su već uredili stadion s transparentima (mislim da čak svi transparenti niti ne mogu stati na ogradu ) i sve je spremno za feštu. Naravno, s obzirom da dolazi Tornado za očekivati je uzavrelu atmosferu i verbalni dvoboj, ali neka sve ostane samo na verbalnom i neka sve prođe u miru, bez incidenata. Danas se skupimo u što većem broju i navijajmo ZA (Šibenik), a ne protiv (Zadar) jer ovo je naša noć i naša fešta, uživajmo u njoj.
Šibenik je gradina i, kao što piše na velikom transparentu koji sad stoji na zapadu Šubićevca – volin ga za sva vrimena!

Živili!
hnk-sibenik @ 15:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 27, 2009
Malo offtopica nevezanog sto posto uz voljeni klub…
Malo o emisiji Volim nogomet – utakmica Šibenik – Osijek koja je završila rezultatom 1:1 bila nam je izuzetno važna u našoj borbi za treću/četvrtu poziciju, a nosila je važnost i Osijeku koji se borio za ulazak među prvih šest… - u isto vrijeme traju još četiri utakmice; gledam snimku Volim nogomet – drugo poluvrijeme – utakmica u Zaprešiću već je bila odlučena, Hajduk vodi, bolji je i jasno je da će uzeti bodove, napeto je i u Rijeci, a izuzetno važna utakmica igra se i u Vinkovcima, gdje Cibalija želi doći do bodova spasa. Prijatelj me zove i psuje sve u 16 – negdje do 80 i neke minute, iz Šibenika samo dva javljanja – dva penala, dva gola – nitko da nas nit spomene… slično je i u Vinkovcima gdje nema puno ni od Cibalije… jasno je da su Dinamo i Hajduk naša dva najveća kluba i s daleko najvećim brojem navijača i simpatizera, ali ako javna TV ima emisiju Volim nogomet koja prati svih 12 klubova pa nekog bi reda moralo biti, no… na TV-u je ponajviše Hajduk, pa i Rijeka gdje je bilo napeto, (govorim o dotičnomkolu, ista je stvar i kad igra Dinamo) a HTV se često uključuje i u Kranjčevićevu, no iz Šibenika ništa – ljudi se ponovno okreću drugom programu Hrvatskog radija… i onda eto, napokon su se malo udostojili doći u Šibenik – na kratko naravno, i Šibenik ima odličnu šansu, lopta ulazi u 16 i… - idemo u Zaprešić! Neki korner ili slobodnjak… mislim svaka čast Interu i Hajduku, ali ta utakmica ionako više nema nikakvog značenja… ali svejedno smo morali izgubiti kojih par minuta ne jedan slobodan udarac Intera – prvo usporedne snimke da li je zaista bilo slobodnjaka pa natezanja igrača i suca i ovo i ono – vremena za takav nogometni pasiv se ima, no Šibenik će u pola akcije prekinuti… slično sam primijetio i kod Cibalije, nekad i kod Zadra – nisu im baš na vrhu prioriteta…
Kolo poslije, gledam opet snimku, Šibenik – Rijeka – dva Govićeva gola, naša odlična igra i odlična propaganda hrvatskog nogometa, ali Volim nogomet je ipak na nekim drugim terenima. Tek su u drugom poluvremenu bili češće na Šubićevcu i to zato što ih je Mikula spustio, bilo mi ga je smiješno i slušat, ali bio je u pravu. Zanimljivo je da se ova ignorancija događa baš u trenutcima kad Šibenik igra najbolji nogomet i HTV zaista nije briga – kakav nas tek tretman čeka kad odu najbolji igrači opet se vratimo na staro grebanje za opstanak?
Onda ide novi biser – Dinamo – Šibenik – naša katastrofalna predstava koja je najviše popraćena na HTV-u, gledam snimku i padne prvi gol Dinama – čisto zaleđe jasno ko dan – no, eto ti Blažićka koji kaže – nema zaleđa. Kad su malo bolje pogledali snimku na poluvremenu ispravio se i kaže da je zaleđa ipak bilo – ma jeli?! I onda biser Silvio Marić – kaže kao, da, nema veze što je sudac pogriješio – to nije utjecalo na rezultat jel – Dinamo igra bolje?!?! Pa tko je ovdje lud? Primiti gol kod 0-0 iz zaleđa nije utjecalo na rezultat? Meni, kao i svima koji su utakmicu pratili s tribina jasno je da smo igrali kriminalno loše i umjesto da se bunimo zbog penala, trebamo se pokriti ušima, ali takvu glupost izjaviti na TV-u to mi stvarno ne ide u glavu. Zamisli Sivio, da nije pao taj gol i da je ostalo 1-0 do pred kraj (jer treći smo gol primili tek u 76 minuti) što nije postojala neka mogućnost da neki zalutali metak iznenadi Butinu? Zar u nogometu pobjeđuju uvijek bolji? Možda bi nas pomazila sreća (koju s obzirom na pristup nismo zaslužili, ali to nije važno)? Ne bi ipak jer eto Silvio kaže da je Dinamo bolji i na kraju nam poručuje da navijamo za Cibaliju? Ne hvala Silvek, mi smo i dalje za Šibenik…
A šlag svega je čuđenje novinara Slobodne Dalmacije koji mudro zaključuje da se Šibenčani nisu baš bunili što su primili neregularan gol i time samo dodatno potpalio tenzije koje maloljetnici iza svojih monitora podupiru – da smo im – pustili?! I to na stadionu na kojem nikad nismo uzeli bod – da, zaista je to puštena utakmica, s obzirom da smo ih do sad uvijek stavljali u džep… Eto, gospodine novinaru Bariša, ako niste to mogli zaključiti – što je Kalinić nakon onako jadne igre mogao reći – da mu je sudac uzeo bodove? Ne, nije – pomoćni je itekako pogriješio, no u Maksimiru smo za sve krivi sami. Ako se već povlače paralele Šibenika sa Zagrebom, sjetimo se kako je Dinamo prolazio zadnjih godina na Šubićevcu – olako je dobivao bodove? Pa ne baš gospodine Bariša – sjetite se utakmice Šibenik – Dinamo prije dvije godine i kako smo pokradeni, danima se raspravljalo o toj utakmici i koliko smo se bunili – s pravom, ali to vam sad nije bitno, bitno je bilo "napomenuti da se nismo bunili… "… smiješno.
Iako nema direktne veze sa Šibenikom, moram spomenuti – Dinamo traži strane suce!!! Ha ha ha! Čudni su ti odnosi nogometno-političke moći! Ali stvarno! Sad kad se kolo nakon nekog vremena okrenulo, sad Mamiću to ne paše! A, kako bi bilo da je Kapula – uzmimo npr. samo tu utakmicu protiv Dinama koju smo izgubili 0:2 uz grozno suđenje, sazvao konferenciju za novinare i govorio o uroti protiv Šibenika? I još da je prijetio i zaklinjao se da će sucu doći glave? Pa izbacili bi ga naglavačke iz nogometa! A što se suđenja tiče… pratim Šibenik još od 80-ih i gledao sam stvarno velik broj njegovih utakmica, a popis onih na kojima su nas pokrali zaista je velik – ne govorim samo o Šibeniku, već je to sudbina nas malih klubova, s tim da su neke stvari išle do apsurda i očaja (slučaj Kukić u Varaždinu), a sjećam se i kad smo u Maksimiru bili najbliži bodu negdje sredinom 90-ih, bilo je 1-1 do pred kraj, ali bilo je dovoljno samo nekom Dinamovcu (tada je još bila Croatia) pasti u 16-ercu da sudac pokaže na bijelu točku i isključi našeg igrača. I što bi bilo da smo mi tražili strane suce? Svi bi nas ismijali – i to s pravom. Kakva nam je liga, takvi su i suci, a bome i cijela država – sprega velikih njuški i političara… nogomet, igra i ljubav većinom su uzeti navijačima – pogotovo kad su u pitanju Dinamo i Hajduk. Jedan dan preteže jedan, drugi dan drugi pa stalno optužuju jedni druge, a meni se čini da je uvijek u prednosti onaj čiji političar jače uzde drži, a navijače ionako nitko ništa ne pita… no, to opet nije moja domena pa je se neću niti doticati… ali ono što mogu primijetiti da ovakva HNL više nema smisla za nas "ostale" – sve se svelo na Hajduk i Dinamo – kad Šibenik dobije gol iz zaleđa većina niti ne gleda da je oštećen Šibenik, nego – Hajduk. Cibalija izvuče remi s Hajdukom, ne spominju se Vinkovčani nego se opet priča o lošoj realizaciji Hajduka i sreći Dinama. Volim nogomet se vrti opet oko ovih klubova, njihovi se čelnici prepucavaju, novinari potpaljuju vatru i sve je to na kraju postao jedan jako naporan krug u kojem se traže senzacije, navlači se za ove ili one – kao da je pitanje života i smrti, a ne – nogometa… ako niste navijač Hajduka ili Dinama, to stvarno postane naporno…
No, bolje da se držim našeg dvorišta. Odlične partije Zeca i brojni menadžeri na šibenskim tribinama ponovno su aktualizirali pitanje transfera. Naravno, novinari umaču svoja žuta naliv pera u crnu tintu i opet nam sele igrače kud požele – i opet je aktualan Hajduk! Ono, što moram napomenuti, tj. citirati jest Kapulina izjava iz Slobodne Dalmacije negdje iz ožujka: "Martić je super korektan čovjek , pa nemam razloga oštro mu uzvraćati, no on jamačno zna okolnosti pod kojima su Ante Rukavina i Gordon Schildenfeld napustili Šubićevac. Svako objašnjavanje u tom smislu je suvišno" - istaknuo je Karađole.
Olala! Znači, Karađole – postojale su "okolnosti" pod kojima su oni napustili Šubićevac?! Stvarno? Nismo baš primijetili… Nego, kakve okolnosti – zar niste govorili nekoć da je sve bilo transparentno? Pa ako su postojale okolnosti – ajde ih podijeli s nama – da znamo koje su to okolnosti kumovale da u blagajnu našeg kluba dođe puno manje novca od onog koje smo zaslužili! Zar nas je netko pokrao? Objasni nam Kapula, molim te, samo da znamo koje su to okolnosti bile, čisto iz razloga da se ne ponove. A mediji već špekuliraju – Ermina Zeca već gledaju strani menadžeri i taj je momak naš veliki zalog za budućnost koji može napuniti blagajnu kluba i osigurati nam mirnije godine i, što je još važnije, povećati vrijednost dionica ovog kluba kad on krene u privatizaciju. Znači, riječ je o stvarima i transferu koji je od velikog značaja za budućnost HNK Šibenik pa bi bilo lijepo s obzirom na prošle "okolnosti" i trenutnu situaciju oko Zeca da saznamo nešto i iz prve ruke, a ne iz žutih strvinarskih pera. Možda da se stavi neka objava na www.hnk-sibenik.hr, službenu stranicu kluba? A, da Kapula, ne radi nam stranica, već mjesecima… dakle, volio bih neko službeno stajalište kluba oko svega, jer svaki dan čitam intervjue sa Zecom u raznim novinama i čovjek niti sam ne zna kud i šta, ali sviđa mi se da se ne razbacuje velikim riječima i nekim obećanjima već je pošten i realan – to je njegova karijera koja ide uzlaznim putem i treba mu sredina u kojoj će dalje napredovati i zaraditi – kako on, tako i HNK Šibenik – a svi znamo da je takva sredina jedino izvan granica lijepe naše. I mislim, s obzirom na visoke cifre na nogometnom tržištu, da je 2.5 milijuna eura zaista realno – donja granica…

I još samo jednom, htio bih citirati Kapulu:
"Martić je super korektan čovjek, pa nemam razloga oštro mu uzvraćati, no on jamačno zna okolnosti pod kojima su Ante Rukavina i Gordon Schildenfeld napustili Šubićevac. Svako objašnjavanje u tom smislu je suvišno" - istaknuo je Karađole.

Nadam se da će ovog puta biti pošteno i za dobrobit voljenog nam kluba te da se neće umiješati… neke okolnosti…

Živili!
hnk-sibenik @ 12:04 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 21, 2009
Iako smo svi na krilima pobjede protiv Rijeke, a i ohrabreni lošim igrama Dinama u zadnje vrijeme optimistično najavljivali idemo po pozitivan rezultat, naše su se naše rasplinule već u prvoj minuti – možda i prije. Jer, kad smo vidjeli lakoću s kojom su se Dinamovci odmah na početku prošetali kroz našu obranu, nije bilo teško shvatiti da to neće biti dobar dan. Ipak, ponadao sam se da je to samo početna kriza i da ćemo, kad se susret s vremenom razvije, i mi pohvatati konce igre. To se ipak nije dogodilo – iako smo primili prvi gol iz zaleđa, prema svemu viđenom, on nije presudio utakmicu već jednostavno naša loša igra. Ono što pogotovo zabrinjava jest način na koji smo izgubili – kao da nikog nije bila briga, nije bilo borbenosti, drskosti, agresivnosti… kad dodamo tome i najbolje Dianamovo izdanje ove godine, jasno je da smo o nekakvim pozitivnim rezultatima mogli samo sanjati.

No, što je tu je – svatko ima pravo na slab dan pa nećemo sad zbog jedne blijede partije zaboraviti sve ovo što su naši nogometaši do sad napravili – doveli nas u mogućnost da razmišljamo o Europi, umjesto o ostanku u ligi kao često puta do sad. Prošlu nedjelju zato treba zaboraviti i okrenuti se budućnosti, odnosno utakmicama koje tek dolaze. Iako treba gledati utakmicu po utakmicu, sljedeće tri moramo gledati u jednom paketu i, ako i dalje želimo razmišljati o Europi i trećem ili četvrtom mjestu, iz tih dvoboja moramo izvući minimalno sedam, ako ne i svih devet bodova. Pružila nam se odlična prilika da odmah na početku uzmemo neku bodovnu zalihu koju ćemo poslije trebati održavati te je nikako ne smijemo ispustiti jer od četvrtog mjesta na kojem smo sada pa do osmog na kojem je Osijek, razlika je samo četiri boda tako da se sve može promijeniti u samo dvije utakmice. Zato se treba nabrijati odmah na prvu utakmicu, protiv Intera koja će biti iznimno teška – ne treba zaboraviti da su nam Zaprešićani do sad uvije bili tvrd orah i da ih doma jako teško pobjeđujemo – treba se mobilizirati jer s eventualnim kiksom odmah na startu vjerojatno je da se Belupo odvaja, a Rijeka i možda Varteks nas prestižu. To je jedna od onih utakmica u kojoj smo već zapisali bodove i zato će biti toliko teško. Tu nema neke pretjerane pameti – napasti od samog početka – naravno, nadajmo se da će zaigrati Gović i Alispahić koji su iznimno bitna karika i ubojiti dvojac iza Zeca i Rodića, a s obzirom da će se gosti zatvoriti, ovog će puta biti potrebno dosta pritisnuti i po bokovima – čime će veliki teret pasti na leđa Kwedija i Celišćaka koji će morati biti ubojiti u oba smjera te defenzivnog dvojca Milanovć/Ademi koji će morati raditi dvostruki posao da pokrpaju rupe kad bekovi odu naprijed. Također, potrebno je i što više "motanja" oko 16-erca i kruženja lopte u tom smjeru kako bi izborili neki slobodnjak iz kojeg bi Gović mogao zaprijetiti, u čemu će nam možda pomoći i ova bura koja stvarno dere Šubićevcem ovih dana…

 
Vidimo se u nedjelju i
 
živili!
hnk-sibenik @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 13, 2009
Bila je potrebna samo jedna utakmica da se sve vrati na staro – odlična igra i visoka pobjeda protiv Rijeke opet su lansirali brojne komplimente igri Kalinićeve momčadi, a njemu najveća pohvala može biti ona stranih menadžera koji su utvrdili da Šibenik trenutno igra najmoderniji nogomet u Hrvatskoj – kapa dole na tome. Ponovno jedno ime moramo podcrtati, naravno, riječ je o Goviću koji u ovom proljeću proživljava drugu igračku mladost i koji je savršeno povezao naš vezni red s napadom i pri tome dva puta sjajno poentirao. Nikako ne smijemo zapostaviti niti učinak cijele momčadi, pogotovo radničkog veznog reda koji je "radio" za Govića te obrane, koju uvijek moramo pohvaliti kad mreža ostane čista.
Nedjelja nam je, dakle, ukazala na dvije jako važne stvari – prva je da smo ušli među prvih šest, da ćemo imati jednu utakmicu doma više i da smo zaista objektivni kandidati za borbu za treću poziciju, a druga stvar je da se igračima vratilo samopouzdanje jer su ponovno pokazali da – mogu! Primjetan je uspon u formi te su nam dva kola na Šubićevcu donijela četiri boda i to bez postignutog pogotka (iz igre) našeg razvikanog napadačkog dvojca, što znači da možemo još i bolje i efikasnije.
Prvi je pogodak pravo malo remek-djelo Govića. Iako će mnogi kriviti vratara, jer njegova se reakcija na kraju ipak pokazala nespretnom, treba pohvaliti našeg igrača koji je uspio prebaciti zid i pogoditi bliži kut. Vratar je tu kriv zbog nepoštivanja nekih elementarnih pravila nogometne igre kad su u pitanju nabacivanja. Naime, vratar uvijek treba pokrivati dalji kut, dok je na prvi trebao staviti igrača kao zaštitu i onda do gola ne bi došlo. Ako ću već pametovati, kod kornera je pravilo da se postave dva igrača na stative – da je jučer Interov vratar postavio igrača na drugu vratnicu možda Vidić ne bi zabio, ali to je opet druga priča…
Ono što nam sad slijedi jest – Dinamo! Do sad nam je svaki odlazak na sraz s Dinamom u Maksimir uvijek značio i poraz, no mogu li se ovu nedjelju stvari promijeniti? Naravno da mogu, ali ipak treba biti realan i reći da je Dinamo veliki favorit. No, Dinamo isto tako ne igra dobro, a mi smo u uzlaznoj formi. Nekako imam osjećaj da bi mogli ili iznenaditi ili, ako se previše otvorimo, doživjeti žešći poraz. Da se stavim u Kalinićevu poziciju, stvarno ne znam kako bih reagirao i mislim da bi ovo mogla biti njegova "Šibenska diploma". Naime, kako je sad Dinamo stalno na TV-u Kalinić ga je mogao itekako proučiti, sve plusove i minuse, a naše igrače ionako savršeno poznaje, pa mu sad ostaje smisliti taktiku kojom će pokušati iznenaditi Zagrepčane. Tako bi, s obzirom na stanje u našoj momčadi i optimizam kojim zrače nogometaši Šibenika, mogao napasti te postaviti ofenzivnu momčad kao i protiv Rijeke pa kud puklo da puklo – ili pukovnik ili pokojnik. Ipak, realnije je da će se odlučiti za defenzivniju i oprezniju varijantu, pri čemu će nam itekako nedostajati Ante Bulat koji će nažalost duže vrijeme izbivati s terena. U takvoj je formaciji iznimno bitno održati koncentraciju u zadnjim redovima pri čemu bi obrani itekako trebali pomoći Milanović i Roglić/Ademi. Ono što je u obrambenom dijelu iznimno bitno su bokovi – znamo koliko je Mandžukić opasan i koliko prijeti s boka, zato bi bilo dobro da jedan defenzivac uvijek bude spreman pridružiti se bočnom igraču i duplirati Mandžukića, dok bi drugi defenzivac u suradnji s Govićem/Alispahićem trebao sudjelovati u razgradnji protivničkih napada, prvenstveno zaustaviti Samira. Time bi žrtvovali ofenzivu, no s obzirom na snagu/brzinu dua Rodić-Zec i oslanjajući se na Govićeve pametne lopte, uvjeren sam da ćemo doći u nekoliko izglednih prilika, samo je pitanje hoćemo li ih realizirati.
Ipak, prije svega, bitno je da obrana bude na visini i što duže vremena održi egal kako bi protivniku lagano ušla voda u uši. Koncentracija mora biti na najvišoj razini, pogotovo kod prekida pa, ako nas malo i sreća pomazi, možemo računati i na pozitivan rezultat. Ipak, realnost i naša povijest maksimirskih poraza ne daju nam puno razloga za optimizam, no tradicije su tu da se krše – ove smo sezone već pokazali da nam igra u gostima leži pa su svoju porciju, među inim, dobili Osijek i Rijeka – nešto što nam se nekoć činilo nemogućim. Vidmo se na Maksimiru
 
Živili!
hnk-sibenik @ 14:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 3, 2009
Šteta da smo si nakon samo dva proljetna kola doveli u pitanje i plasman među prvih šest – što je itekako bitno s obzirom da takav plasman donosi utakmicu više doma, no što je – tu je. Treba skupiti glave ovih tjedan dana, trenirati i – pobijediti Rijeku!
Jedino mi je čudno da smo kao najbolja obrana u prvom dijelu sezone već u prva dva kola primili četiri gola! Zar nam je Kulušićev odlazak tako teško pao, jer ipak ostala su trojica od četiri igrača koja su i u prvom dijelu igrali u zadnjoj liniji… Iako poraz u Koprivnici boli, moramo priznati da to i jest neko objektivno mjerilo za HNL – taj nam travnjak nikad nije odgovarao, no nadao sam se da ćemo protiv Osijeka zabljesnuti, pogotovo nakon utakmice s Norvežanima u kojoj smo bili puno aktivniji nego u nedjelju. Pitam se kako sada stojimo, tj. u kakvoj smo formi? Naime, ove pripremne utakmice koje smo odigrali ipak nisu zadovoljile (kao što to često i biva kad Šibenik igra pripremne), a i ovo protiv Osijeka nije bilo dobro pa se nadam da još hvatamo radnu temperaturu i formu iz prošle godine. Nju bi morali uhvatiti do nedjelje kad nam stiže uvijek neugodna Rijeka jer utakmicu poslije gostujemo u Maksimiru, a to je posljednje mjesto na kojem se možemo vaditi i hvatati bodove.
Ono što su svi naglašavali nakon utakmice s Osijekom bilo je vidljivo iz aviona, a to je nepovezanost srednjeg reda i napada. Taj je problem, najvjerojatnije, nastao iz dva razloga. Prvi je što nam ekipe pomalo čitaju igru – tj. dva brza napadača koje sredina izbacuje dugim loptama i pasovima (ovo je ipak puno lakše "pročitati" u teoriji, nego spriječiti u praksi) – taj će nam stil igre upaliti u gostima, kad igramo protiv ekipa koje napadaju, ali teže je kad mi napadamo. Na to se nadovezuje i drugi problem, a to je izostanak Alispahića. Takav ofenzivni veznjak uvijek pritišće protivnike, probija i na sebe vezuje protivnčke zadnje vezne i obrambene igrače što ostavlja puno više prostora napadačima, a i Gović ima više prostora. Ovako smo istrčali s tri defenzivnija srednjaka – Ademi, Bulat i Milanović i cijeli kreativni dio sredine stavili na Govića koji je svoju ulogu odigrao odlično, ali ipak nije mogao sve sam.
Mislim, lako je sad pametovati, ali možda je Kalinić mogao probati s Kovačem umjesto Alispahića ili možda pokušati više igre prebaciti na bokove… kažem, lako je sad pametovati, poslije utakmice iz topline kuće…
S obzirom da ćemo protiv Rijeke morati ići na pobjedu (mada realno mislim da bi i bod bio dovoljan za prvih šest), nadam se da će baš Alispahić biti ta prevaga koja bi mogla donijeti onu dodatnu snagu koja nam je potrebna da pobijedimo klub s Kantride koji igra jako čudno – vedri i oblači i s njima nikad ne znaš na čemu si.
Kako dugo nisam pisao, moram se dotaknuti nekih igrača.. Ademi – iako su neki na tribini znali reći da je on ipak premlad, moramo čestiti Kaliniću na njegovu forsiranju – već u ovim godinama stječe znanje i iskustvo u prvoligaškom društvu pa se nadam da će za koju godinu biti jedan od predvodnika Šibenika. Riječ je o mladiću koji je rođen 1991. godine te je doslovno bio u pelenama kad je Šibenik počeo svoju prvoligašku karijeru. Treba izdvojiti i Govića kojemu želim što više utakmica poput ove nedjeljne i da uđe u konstantu dobrih igara, jer on je ta karika koja nam donosi prevagu na sredini i koji sije opasnost, a također je jedan od najopasnijih igrača kad su slobodni udarci u pitanju. Također, i ljubimac tribina.
Ne treba niti odmah Blaževića pokopati nakon nekoliko lošijih reakcija (još ono protiv Hajduka) jer dokazao je da je s pravom prvi golman u Šibeniku. Glupost je da se na račun jednog ili dva gola zaboravi sve dobro što je do sada napravio, a ne treba zaboraviti niti da mi je ovo prva prvoligaška sezona.
Rodića uopće ne bi trebalo niti spominjati.. za svaku odluku u životu postoje dva načina – dobar i loš način. On je izabrao najgori način i ne vidim veće gluposti za čovjeka nego da traži arbitražu protiv vlastitog kluba (?) s kojim je ugovorno vezan (??) i to nakon samo jedne dobre i prve prvoligaške POLUsezone (???). Pogotovo što je u ovom gradu bio odlično prihvaćen i brzo je osvojio tribine, a još ih brže okrenuo protiv sebe. S neke, recimo ekonomske strane našeg kluba, a i za njega samoga, najbolje je da pogne glavu i da maksimum na svim utakmicama do kraja kako bi ga na ljeto mogli što skuplje prodati pa da zatvorimo to poglavlje – mogao je postati car i napustiti klub na normalan način i uvijek bi ga svi dočekali pljeskom, a ovako…
I, naravno, imamo Ermina Zeca, koji je već na pripremama dokazao da je u još boljoj formi nego je bio prije stanke te je zasigurno jedan od najboljih napadača u našoj ligi. Naravno, problemi sa Zecom nastat će za kojih mjesec-dva jer će i on htjeti napustiti klub trbuhom za kruhom, a mi nećemo imati snage da ga zadržimo. No vidjet ćemo…
S obzirom na takvu situaciju s napadačima, odlična je vijest da se napokon lagano vraća Šubić. Čovjek je izgubio dvije sezone s ozljedom i nadajmo se da će biti pravi već krajem sezone, a pogotovo na jesen. Tko bi rekao da ga čeka ovakva sudbina nakon onog gola prije nešto manje od dvije godine Varteksu na oproštajnoj utakmici najbolje generacije U HNL-u do tada… Također, oporavku, ali laganom vraća se i Božić koji navješćuje da bi mogao ponovno zaigrati već krajem sezone, no i od njega očekujemo maksimum na ljeto kad prođe cjelokupne pripreme i kad započne nova sezona.
Na kraju se postavlja i pitanje Kupa UEFA. Zvuči zaista nestvarno da bi mogli igrati u nekom od prvih pretkola europskog natjecanja, no prije svega trebalo bi se ustanoviti da li nam je to zaista potrebno. Naravno, riječ je o povijesnoj prilici, o tome uopće nema spora, no pitanje je postoji li kakav širi plan od Europe jer nam nema nikakvog smisla plasirati se u Europu pa prije prvog pretkola prodati Zeca i ne znam još koga, ispasti u prvom pretkolu od anonimnih Albanaca i onda, zbog toga što smo ranije krenuli u sezonu, poslije imati problema sa svježinom i formom (a da ne spominjemo financije).
No, do toga je ipak predalek put, a prva prepreka na njemu jest – Rijeka.
Inače, stisnuo je posao pa nemam baš vremena za pisanje, ali sad kad je krenula liga natjerat ću se malo, a nadam se da će me natjerati i dobri rezultati Šibenika.

Živili!
hnk-sibenik @ 14:19 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 31, 2008
Puno sriće, zdravlja i ljubavi svima! Poželimo i najbolju sezonu našen voljenom klubu i da Kapula ne proda nikoga!

Živili, uživajmo s Mišom večeras!
hnk-sibenik @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008

Čitam u Slobodnoj prije dva-tri dana ljute izjave gospodina Karađole koji se, nakon jednog od (potencijalno) najvećih skandala u hrvatskom nogometu obrušio na – publiku! Pita on, ima li nas, Šibenčana? Pa ima nas, gospodine Karađole, ima i puno više od četiri tisuće… Dapače – prema statistici SN-a, druga smo momčad na tablici kad je u pitanju domaća posjeta – odmah iza Hajduka. Istina, ostali su nam jako blizu i dočekali smo dva naša najveća kluba koja su uvijek mamac za ljude, ali statistika je takva – drugi smo. Ipak, uvjeren sam, ali sto posto uvjeren da bi ih tijekom cijele sezone bilo puno više da ljudi imaju vjeru da će od ovog Šibenika nešto biti i sutra/preksutra.
Naime, HNK Šibenik je prije dvije godine imao fantastičnu priliku u potpunosti se ustabiliti, dignuti na noge i krenuti "u jednu bolju budućnost". Ali, nismo! Nakon toga, gospodine Karađole, kako uvjeriti ljude da nam ova utakmica protiv Hajduka nije posljednja u ovako jakoj postavi? Pa nikako… Prije dvije godine, usprkos svom tom prevelikom medijskom pumpanju lika i djela Ante Rukavine i pretjerivanju sa svime oko njega, mi smo zaista imali igrača kojeg su tražili jaki europski klubovi. Jer, kada menadžeri onako velikih klubova sjede na Šubićevcu radi igrača Šibenika, to je zaista nešto posebno, a i takvi menadžeri sigurno neće prevaliti toliki put i smrzavati se na šibenskoj buri da bi gledali igrača kojeg bi platili sitniš. Nije tu bio samo Ante Rukavina, tu je bio jedan cijeli kolektiv, a ono na što smo naročito tada bili ponosni, to je činjenica da su okosnicu te ekipe činili Šibenčani, naši momci koji su odrasli na Šubićevcu – Šifo, Kartelo, Gović i Rukavina. Igrali smo odlično, imali jednog od najperspektivnijih igrača možda čak i Europe i, što se dogodilo? Dogodilo se medijsko pumpanje, dogodilo se da su se klubovi trgali za Rukavinu, a da je naša uprava šutjela. Čak je i Rukavina rekao da neće nigdje do proljeća – lagao je… Tada smo shvatili da naša uprava jednostavno nema kralježnicu, nema tu jaku kičmu, nije imala snage udariti šakom o stol, organizirati konferenciju za novinare i reći Ruki i Šifo ne idu nigdje! Ili ne idu nigdje ispod 5 milijuna eura (sad lupam bez veze). Ono što se dogodilo bilo je krajnje poniženje za nas jer Hajduk je, prije svega, naš najveći rival i način na koji ste podvili rep pred Splićanima bio je i više nego ponižavajući. Rukavina je prodan za sitniš na potpuno NETRANSPARENTAN način. Naime, nikad nismo saznali kolike su ponude za njega stizale, a samim time niti koliko je novca HNK Šibenik mogao spremiti u blagajnu. A da ne govorimo ako bi se nastavio razvijati u Šibeniku i u proljeće koliko bi tek vrijedio u lipnju. I ne samo to, nego je na kraju prvenstva stavljen natpis RASPRODAJA iznad imena HNK Šibenik. S pravim novcem od Rukavine mogli smo onda zadržati dio igrača, podići im primanja, uložiti u pomoćno igralište i još bi nam ostalo love koju je nužno uložiti u omladinski pogon. Time bi se napravio jedan krug – prodaj jednog-dva, ali samo za dobar novac, taj novac uloži u sebe i proizvodi dalje. Nekad bi bilo bolje, nekad lošije, ali mislim da bi tako mogli održati kakvu-takvu konstantu, kako igračku, tako i financijsku.
No, ništa od toga, svi su prodani, ali SVI pa zar se zaista nisu mogli zadržati npr. Kartelo ili Čaval koji su otišlimalo sjevernije?. Time je, ponovno, ugrožen naš status prvoligaša jer s takvom momčadi kakva je izgledala kad je počelo prošlo prvenstvo, stvarno je bilo čudo izboriti ostanak u ligi i mislim da možemo zahvaliti Kaliniću koji nije niti kukao niti previše pričao, nego se uhvatio posla i ostavio nas u prvoj ligi – iznimno korektno i profesionalno – njemu kapa do poda.
Danas je, eto, slična situacija, mada nije ista. Niti jedan igrač, srećom, nema takav "zvjezdani" status kakvog su imali Rukavina i Šifo. Istina, interesa ima i previše, ali ni blizu da je tako kao prije dvije godine. Mislim da je sve to, unatoč trećem mjestu na tablici i unatoč odličnim partijama koje smo pružali tijekom prvog dijela sezone, razlog zašto nas nema koliko bi gospodin Karađole htio da nas ima. Ljudi, jednostavno više ne vjeruju. Na sve se nadovezao i slučaj Kwedi tako da je nebo nad Šubićevcem, usprkos najboljoj polusezoni ikad, prilično tamno.
Gospodine Karađole, želio bih znati sada, danas – ne sutra, nego danas, kakvi su planovi HNK Šibenika. Ako je zaista onako kako ste najavili da može otići samo Kulušić, ako se nađe prava ponuda, onda tako mora i biti – jedino u slučaju nemoralne (milijunske!) ponude za Zeca ili Rodića. Također, kako ste napravili konferenciju za medije povodom slučaja Kwedi, mogli bi napraviti i još jednu, zaključnu na kojoj bi predstavnicima sedme sile objasnili da nema prodaje i lijepo ih zamolili da prestanu sa senzacionalizmom i lažnim pisanjima. Da im kažete, jasno i glasno, da prestanu seljakati naše igrače okolo, jer – nema prodaje! Čitam članke po SN-u, Jutarnjem, Slobodnoj i ponovno se sve ponavlja – s Rodićem su Hajdukovci sve dogovorili, Zec je prerastao Šibenik…
Ne ide to tako – svi oni imaju ugovore sa Šibenikom i moraju ih poštovati. Istina, treba im svima dopustiti da potpišu ugovore života – ali samo po uvjetima koji će i HNK Šibeniku biti po volji i u vrijeme kad namo to odgovara – a ti uvjeti moraju biti financijski izdašni…
Vrijeme je da naša uprava ispravi kičmu, osvjetla obraz HNK Šibenik, izda i službeno priopćenje oko slučaja Kwedi (i na službenoj stranici koja je već neko vrijeme nedostupna, halo?!) i definira strategiju kako dalje. Hoćemo šakom o stol, gospodine Karađole, hoćemo čuti da nitko ne ide nikud i, što je još važnije, da se to uistinu i ostvari. Napravite tako i vidjet ćete da će nas biti ima puno više…

Živili!
hnk-sibenik @ 15:41 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 9, 2008
O namještanjima utakmica u Hrvatskoj svi znamo sve – već godinama se zna tko, kada i kako – sve neslužbeno naravno. Službenih dokaza nije bilo – indicija po kojima bi se mogla otvoriti istraga i više nego dovoljno, no istraga nikad nije otvorena. Da li je slučaj Kwedi ona nit koja će pokrenuti lavinu? Nije niti blizu. Slučaj Kwedi njega je, nažalost, već pokopao – još mogu nadrapati Karađole i HNK Šibenik i HNK Zadar. Sinovčić? On je ipak mačka s devet života, premazan svim mastima tako da ne vjerujem da će mu pasti dlaka s glave. Mada, nikad se ne zna…
Sada se, naravno, postavlja pitanje – da li se Kwedi samo šalio? Drugo je pitanje koliko se video snimljen bez prethodno pribavljene dozvole može upotrijebiti kao vjerodostojan dokaz – u biti, to više nije niti toliko važno jer je Kwedi ionako potvrdio da je to rekao – dakle, ostaje nam samo dobiti odgovor na to da li se šalio ili nije…
Eto, tako nam je Index "senzaciju" i s ponosom stavlja sve te prijelomne vijesti kako surađuju s USKOK-om oko ovog slučaja. Hijenskim metodama kvazi istraživačkog novinarstva podvučenog žutim jedna je ženska osoba (hmm, da li je to bila "naša (???) mala" Šibenka?!) iskoristila naivnost Kamerunca koji se, možda se na kraju ispostavi, šalio… Doživjeli smo i to dakle, napravljen je prvi korak ka boljitku hrvatskog nogometa, i to od strane prave moralne vertikale hrvatskog novinarstva. Pravi su se našli moralizirati!
Naravno, u slučaj su se uključili i ostali akteri koji žele samo boljitak za naš nogomet jer ovo je, ipak, prvi dokaz nepoštenja koji razbija dosadašnja uvjerenja kako je naš nogomet leglo morala i poštenja, a svi ti ljudi koji čine nogometnu elitu društveni uzori. Tako nam se, eto, javio Štimac! Čovjek koji zagovara da se utakmice hrvatske nogometne lige izbace iz ponude naših kladionica – aplauz za čovjeka koji je i sam bio vlasnik jedne. Štimac me nešto asocira i na onu utakmicu u Zadru kad su igrali Zadar – Hajduk; prvo poluvrijeme dobio je Hajduk (koliko ono, 3-4 gola, a drugo je pobijedio Zadar). Zanimljivo – lova je uplaćivana na pobjedu Zadra u drugom poluvremenu… hrabri i pošteni Igor toliko je pošten da je u Hajduk doveo Ćiru Blaževića – sjetimo se pod kojim uvjetima. Ćiro je trenirao Varteksa koji je zadnju utakmicu igrao na Poljudu – pobjeda Hajduka donosi mu i naslov – Hajduk je rasturio, a Ćiro, umjesto da bude tužan zbog sramotnog poraza, grlio se sa Štimcem – svojim novim poslodavcem. Znači, dogovor je pao još u vrijeme dok je utrka za naslov bila otvorena. Štimac – pravi se našao moralizirati.
Napokon nam se uključio i Uskok! Provest će istragu protiv Kwedija, Kapule, Sinovčića… Uskoče (?!), HNS-u, Udrugo prvoligaša… evo glavnih isječaka iz biografije Rene Sinovčića (kopi-pejst s Jutarnjeg)

-    Osijek - Cibalia 2-1 (finale kupa, 1999.) - na službenom portalu grada Vinkovaca i danas možete pročitati ocjenu da su Cibaliju tada “smišljeno i planski pokrali Osijek i sudac Sinovčić”. Vinkovčanima su tog popodneva isključena dva igrača, protiv nje je dosuđen jedanaesterac, a Osijek je izborio produžetak pogotkom u petoj minuti nadoknade premda se trebalo igrati samo četiri minute dodanog vremena 

-    Zadar - Marsonia 3-2 (prvenstvo, studeni 2003.) - u izvještaju dan kasnije novinar Vjesnika zapisao je da u ovom dvoboju “puno toga nije sličilo nogometu, odnosno sportu” te da se “uoči utakmice najviše pričalo o sportskim kladionicama”. Sumnjalo se na famoznu “iz dva u jedan okladu” budući da su gosti na poluvremenu vodili 1-0 i da su nakon toga očekivano poklekli u nastavku. Neke kladionice potvrdile su kako su zaprimile sumnjive uplate i to baš u Zadru, Slavonskom Brodu i Rijeci (odakle je dolazio sudac dvoboja). 

-    Varteks – Zadar 5:2 – danima uoči utakmice rezultat je bio poznat – ulice su pričale da je utakmica namještena

Kažu – bolje je spriječiti nego liječiti – u ovom slučaju niti jedno od toga… 

Sjetio sam se i primjera s kraja prošle sezone – liga je druga, utakmica između Pule i Croatije Sesvete – gornja dio stranica SN-a rezerviran je za prosipanje žuči Matteonija i pričama kako je pokradena HNK Pula, a donji dio rezerviran je za isti izvještaj samo sa strane Cratije Sesvete – gdje se kaže, tko gubi ima se pravo ljutiti, ali krađe nije bilo. Zar je ITKO mrdnuo prstom da se barem nešto napravi? Jer ipak je bila riječ o utakmici za ulazak u prvu ligu…

Onda, naravno, imamo i gospodina nedodirljivog, Zdravka Mamića koji je, čini se, iznad vlasti. Da sam se ja, npr. na autobusnom kolodvoru Zagreb nakon velike pobjede Šibenika u Kranjčevićevoj skinuo do gaćica ili bi a) završio u zatvoru b) završio u ludnici c) pretukli bi me ili policija ili neki lokalci. Da je netko drugi onako vulgarno izvrijeđao novinare kao što je to Mamić – što bi bilo?! Ovako, naravno, nije bilo ništa…
Ako ćemo već moralizirati, vratimo se samo par tjedana unatrag – kad je Mamić rekao da će zagorčati život sucu koji mu je sudio utakmicu – neće biti miran do kraja života dok to ne riješi! I što je bilo?! Ma ništa, on je takav, gospodo draga i nije on to tako mislio. E, pa gospodo draga… i Kwedi je takav – šaljivđija, nije on znao… al Kwedi je Kwedi pa se sad upetljao USKOK, Štimac, Srebrić, Brezni, policija, UEFA, FIFA, ovi, oni, livi i desni… svi su se našli moralizirati! Eto, hapsi se radi postavljanja plakata, ali otvorene prijetnje se toleriraju – svi smo mi isti pred zakonom.

Evo malo kopi pejsta iz Vjesnika iz veljače 2005. i izjave Zdravka Mamića:


● »Suci su režirali sva dosadašnja prvenstva! Sva!« (ožujak 2004.)
● »Suđenje u Hrvatskoj jedno je od boljih u Europi.« (travanj 2004.)
● »Novinar je krivo prenio moje riječi. Nisam tvrdio da čelnici Hajduka surađuju sa sucima, već sam rekao da to mislim.« (prosinac 2002. u
obraćanju Disciplinskoj komisiji HNS-a)
● »Svojedobno sam ja davao sucima i delegatima novac, znam kako se to radi i ne žlim više. A znajte da, kad bih želio, mogao bih to raditi mnogo bolje nego svi drugi. Jer imam iskustva, a bogme i znanja i moć. Odgovorno tvrdim – hrvatskim nogometom vlada sudačka i delegatska mafija!« (rujan 2000.)


Za slučaj da je nekome promaklo, još ću jednom izdvojiti sljedeću izjavu:
"Svojedobno sam ja davao sucima i delegatima novac, znam kako se to radi i ne žlim više. A znajte da, kad bih želio, mogao bih to raditi mnogo bolje nego svi drugi. Jer imam iskustva, a bogme i znanja i moć. Odgovorno tvrdim – hrvatskim nogometom vlada sudačka i delegatska mafija!"

No comment…
Eto ga, čovjek sad trguje igračima, vrte se milijuni eura (čekaj, čekaj, što je ono s porezom? Ah, da, ne plaća se za tih 40-ak milijuna eura) i nikom ništa. Možda se čovjek samo šalio?! Mora da je to! Jer, pred zakonom svi smo isti…
Sad nam samo treba da se i Maminjo javi sa svojim moraliziranje pa da osudi namještanje utakmica, to bi bio šlag na kraju!

Naravno, ovo sve ne amnestira HNK Šibenik od optužbi. Ovo su samo neki od očitih primjera i situacija u kojoj se trebalo/moralo nešto poduzeti, ali nije! Primjeri da svi sve znaju, ali nikoga nije briga što se događa u našem nogometu. Kao navijaču i čovjeku koji prati ovaj klub više od dvadeset godina, zanima me samo jedna stvar – istina! Ali, zanima me CIJELA istina jer vjerujem da bi, ako ćemo slušati ulicu, cijela prava liga završila u drugoj, a o el doradu u drugoj i nižim ligama ne treba niti govoriti. Ako Šibenik ima putra na glavi – kaznite nas – ali važno je PRAVDENO razdijeliti krivnju, jer eventualne prekršaje nije napravio klub kao institucija već ljudi s imenom i prezimenom. Također, ako smo krivi, jasno je da smo mi samo mala riba u moru ovih velikih morskih pasa koji se bogate i koji su veći od zakona. Riješite taj problem, velike ribe pa nam onda moralizirajte!

Ja i dalje vjerujem da se Kwedi šalio i ostat ću pri tom mišljenju…

I da, jesmo li ono saznali zašto je ova informacija plasirana baš prije utakmice protiv Hajduka? A, ne, nismo, naravno da nismo…

Što se same utakmice tiče, stvarno šteta da nismo uspjeli izvući bod. Mada, treba priznati da je ovo jedno od najboljih izdanja Splićana na Šubićevcu zadnjih godina. Izgledali su moćno i nije sram izgubiti od takvog Hajduka, mada mi se ona šansa Zeca i dalje vrti po glavi…

Ova nam je nedjelja zaista pokvarila najbolju polusezonu u povijesti…


hnk-sibenik @ 00:53 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.